Vrijeme kušnje

Koliko će trajati ?

Čovjek, ta je riječ označavala razliku od drugih živih bića pod nebom, na zemlji, u vodi i moru.

Bog mu je dao razum, slobodu, volju, ali i dušu.

I poučio ga.

I ostavio mu deset zapovijedi da ih opslužuje.

Čovjek je bio u središtu, radio i stvarao. On je brinuo o skladu i miru. Vrijeme ga je pratilo, on je trebao zemlju i ona njega. Povijest dugotrajna i trudna, ali korisna.

Kao što je raslo bilje i davalo plodove, raslo je i drugo, raslo je i Dobro, ali kratko je bilo samo.

Rodilo se i Zlo.

I ono je raslo, množilo se, mijenjalo oblike, načine ponašanja, selilo se i premještalo po kugli zemaljskoj.

Kroz to vrijeme Dobro je bilo strpljivo i čekalo da Zlo prođe, da se promijeni.

 

I Zlo promijeni oružje, usavrši ga, izmijeni jezik, preodjene se i opet izraste, zastraši Dobro i ono se povuče.

Zlo postane Dobro i nitko ga ne prepozna! Privlačno, poželjno, obećavajuće!

A Dobro povjeruje da će postati Bolje, razmrvi se, podijeli i oslabi, tražeći korist.

Postane slično Zlu.

I odnarodi se u čitavom svijetu.

Tek neka Mrva od života – dobra, sćućurena u nekom kraju zemlje, gleda, kako je Zlo postalo Dobro, kako mijenja zemlju, ljude, narode, da ne budu što jesu i predaju ih Zlu bezimene gomile, bez Boga i nacije.

Dobro potreseno ponovno nabubri, izraste, ali nikada više ne uspije skupiti mrve od života. Razmrvljeno i razjedinjeno, nikad više ne vrati snagu Početka, potrebnu da svlada Zlo.

Zaustavljeno u Pustinji, Dobro čeka snagu Odozgo, manu, spas – da se more povuče, da Dobro prijeđe na drugu stranu i  more opet poplavi, te Dobro zauvijek rastavi od Zla.

Da izraste kao što je bilo na Početku!

… tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Copyright @2003 - 2005  Hrvati AMAC