DAR

Primljeno od Boga je dar, koji se, dijeleći drugima, umnožava, čudesno i neprestano raste. 

S prvom upaljenom svijećom Došašća, možda se vrati i Djevojčica sa šibicama, šćućurena uz pročelje kuće, ili na tržnici, gurajući se između toplih kaputa kućanica, tražeći mrvu dobrote, dodir suosjećaja.

Nema košarice, ni kutije šibica u njoj, ne nudi, ne prodaje ih, ali, kad zapali šibicu, zasvijetli nada.

 Sa šibicom u ruci, kao prva upaljena svijeća Došašća svijetli, otapajući srca, pronalazi osmjeh.

Kad siromašna djevojčica zapali šibicu, to je najljepše svjetlo, koje hodi uz Josipa i Mariju, na magaretu, prema štalici  u Betlehemu, gdje će se roditi Spasitelj.

Svjetlo Adventskih svijeća

putokaz  prognanima.

***

One koje smo  udaljili od sebe, jer ugrožavaju našu sigurnost, jer bi i oni nešto pitali, a mi to ne želimo čuti, primijetit će netko drugi.

Bog vidi naše male zemaljske monopole, poluge kojima zatvaramo prilaze riječima i porukama.

Zato će širiti svjetlo i nadu, na putu kojim budu hodili, gdje god dođu,

njegovi sirotani!

***

Tražim na internetu naslov Adventski vijenac, Advent i gledam bezbroj slika, koje dočaravaju ljepotu velikog iščekivanja, motive gradske i seoske idile. Postavljam ih na zaslon, mijenjam ih, onda opet nađem neku još ljepšu i  zamijenim: vijence, svijeće, cvijeće.

Nakon pregledane trideset dvije stranice Adventskog vijenca, zaustavih se pred slikom djevojčice, koja sjedi pred izlogom blagdanskih paketa, bombona i čokolada.

Do njezinih čizmica kartonsko pokrivalo, u koje će poneki prolaznik spustiti lipu ili kunu.

Konačno sam na zaslon postavila sliku djevojčice.

Zagledala sam se i u tom izrazu lica pročitala poruku Adventa.

 Još neko vrijeme vukla me želja odabrati nešto više blagdansko, vedrije. Tad i u sebi prepoznah potrebu, skloniti se i zaštititi od teških slika svagdašnjice.

Okrenem se i na radnom stolu pogledam prvog siromaha, prvog prognanika, u kokosovoj ljusci, na slamici, u bijeloj košuljici.

Nasmiješenog.

 I slikam ga, tu pokraj mene, u mojoj sobi.

  Osmjeh uboštva osvijetlio je i prekrio stranice interneta, sjajem Dolaska zauzeo prvo mjesto na zaslonu

i nastanio se u mojem srcu.

"Rodio se Bog i čovjek..."

15. prosinca 2005.