Riječ o mrvi, mrvici

Mrva, mala, sitna, nepravilnog oblika

 Svježa, još se može mijesiti, oblikovati; staru, suhu mrvu, pritiskom i   gnječenjem, mrvimo do praha.

Kad djetetu sitnimo hranu,  mrvimo je, kad ojača, kad samo jede, ispred njega, na stolu su mrvice, koje hvata među prstiće i stavlja u usta.

To su  mrve,  kruha ili pogače.

Mrva, dar majčinih truda, čistih ruku, tijesta umiješanog ljubavlju, koje moli, okuplja, grije, dijeli se, vabi  natrag.

U nedjelje.

 «Društvena mrva» raznih pekara, rađa se mrtva od neprirodnih dodataka, koji uljepšavaju izgled kore i od bojila raznih  -  čvrstoću kruha. Ovakva mrva već do noći nije za jelo. Pod korom, dodatak kakao-a,  za boju, još dublje, bijelim rubom ovijeno - mjesto, u koje  je umiješano tijesto, od jučer, neprodanoga kruha…

»Društvene mrve» su nekako oštre, stol na kojemu ostaju, skoro je prazan, tu navraća brzina, smjenjuju se obveze, a zajedništvo odloženo za neko drugo vrijeme…

Stoljnjak se istrese, mrvice pometu i bace. Negdje ih dočekaju vrabci i golubovi.

Tako je u gradu.

Na ulici ih nitko ne primjećuje i  budu zgažene.

Je li mrva ikada bila velika?

Ne, uvijek je bila mala, ali nije odmah bila mrva,  najprije je sa mnoštvom sličnih mrva činila  cjelinu i bila je veća. Velika.

Što se dogodilo cjelini, pa se razmrvila?

Kako je nestala?

Lomljenjem i dijeljenjem, uzimanjem i otimanjem.

Što onda pomisliti, kad kažemo Mrve o'života?

To su dijelovi neke cjeline, nečijega života i postojanja,  tuđega i mojega, jednoga iskustva, gorkoga ili slađega kruha, češće  «društvenih mrva» .

… Male, obične, nezamjetljive, nekada  dotaknu usporen korak, suhe i potamnjele, ni djelić, ni cjelina, ni početak, ni nastavak.

 

Kad ih  prepoznamo, to je obično na odlasku, s lišćem jesenskog zapuha, prema tamnom akvarelu jeseni.

NOVO

i.newww.donadini.nett

24. rujna 2995.